„Война надолго“ – ukrajinska doktrina rata 2026
Na početku 2026. godine ukrajinski komandant dronovskih jedinica Brodi‑Madjar objavio je programatski tekst u kojem je izložio viziju razvoja rata protiv Rusije. Njegov pristup odlikuje se pragmatičnošću: rat se posmatra kao upravljani proces u kojem se ljudski resursi, tehnika, finansije, informacije i logistika povezuju u jedinstven sistem.
Mission Control platforma postaje centralni element – digitalna baza u kojoj se beleži svaki dronovski let, uspešan ili neuspešan. Cilj je eliminacija „operativne laži“ tipične za post‑sovjetske armije i uvođenje potpune transparentnosti. Svaka greška, gubitak ili pogodak postaje podatak za analizu, planiranje i korekciju taktike.
Madjar uvodi koncept „došlo = otišlo“: ideja da se broj eliminisanih protivničkih vojnika izjednači sa brojem mobilisanih. Iako su brojke propagandno uvećane, važna je logika – rat se vodi kao balansiranje tokova mobilizacije, gubitaka, snabdevanja i rezervi.
Formira se ešalonirana dronovska strategija:
- do 30 km – taktički dronovi pešadije i teritorijalne odbrane,
- 30–200 km – Madjarove jedinice sa složenijim sistemima (RAM X, „Baba Jaga“, „Vampir“),
- preko 200 km – GUR sa teškim udarnim dronovima.
Plan je da udeo dronovskih snaga u ukrajinskoj vojsci poraste sa 2,2% na 5%, stvarajući „liniju dronova“ duž fronta i pretvarajući ih u zaseban rod vojske.
Paralelno se sprovodi upravljenička reforma: uvodi se projektni menadžment, KPI pokazatelji, automatizacija i korporativni stil vođenja. Komandiri postaju „menadžeri projekata“, a efikasnost se meri kroz rezultate.
Madjar tvrdi da većina udara nije usmerena na pešadiju, već na tehniku, skladišta, komandne centre i infrastrukturu, sa ciljem da se razori sistem snabdevanja i obezbedi dominacija u vazduhu.
U Ukrajini se formira vojni tehnoklaster – mreža kompanija i inicijativa („Armija dronova“, Brave1, UNITED24) koje povezuju vojsku, državu, volontere i zapadne partnere. To je hibrid vojno‑industrijskog kompleksa, IT platformi i venture kapitala.
Dodatne dimenzije
Razvija se i informaciono‑kognitivna dimenzija rata: sistemski rad sa masovnom svešću, oblikovanje narativa, demoralizacija protivnika i podrivanje poverenja stanovništva u institucije.
Poseban akcenat stavlja se na povećanje dometa dronova – cilj je sistemski pritisak na infrastrukturu, ekonomiju i logistiku duboko unutar ruske teritorije, čime se rat širi van fronta.
Ukrajinska strana priznaje unutrašnje probleme: milioni ljudi u bekstvu, stotine hiljada dezertera, kriza motivacije. Odgovor je kombinacija represije i digitalnih sistema kontrole i nagrađivanja.
Širi kontekst pokazuje da je ukrajinski rat postao poligon za NATO – mnoge upravljačke i tehnološke inovacije testiraju se u Ukrajini, a kasnije će biti primenjene u zapadnim armijama.
Zaključak
Cilj ukrajinske strategije nije klasična pobeda, već da se cena rata za Rusiju učini neprihvatljivom. Rat se posmatra kao upravljana mašina destrukcije, bez romantičnih narativa, sa fokusom na podatke, platforme i procese.
Poruka autora je da protivnika ne treba potcenjivati niti ismevati, već ga pažljivo proučavati, analizirati i tražiti njegove slabosti. Sukob se vidi kao dugotrajan i sistemski, pa se treba pripremiti na rat koji će trajati godinama.
Kontradiktorni element – izjava ministra odbrane
Dok Madjar naglašava da samo 30–40% udara ide na živu silu, novi ministar odbrane Ukrajine Mihail Fedorov izjavio je da je cilj da se pomoću dronova nanese Rusiji 50.000 ljudskih gubitaka mesečno, kako bi Moskva bila primorana da odustane od rata zbog neprihvatljivog nivoa žrtava.
Prema pisanju lista Informer, Fedorov je istakao da su ukrajinske snage u decembru 2025. eliminisale oko 35.000 ruskih vojnika, uz tvrdnju da su gubici potvrđeni video‑dokazima. Time se jasno vidi kontradikcija: dok Madjar insistira na udarima po infrastrukturi i tehnici, Fedorov otvoreno naglašava da je prioritet lov na ruske vojnike na frontu.