🇨🇳 Kina pokazala prenosne laserske komplekse za borbu protiv dronova
Na odbrambenoj izložbi u Pekingu, kompanija Harbin Xinguang Optic-Electronics Technology predstavila je seriju prenosnih laserskih kompleksa Lijian. Tri modela su prikazana, od kojih su dva projektovana tako da ih može nositi jedan vojnik. Prema podacima proizvođača, nekoliko jedinica već je raspoređeno na vojnim objektima Kine, uključujući aerodrome.
Lijian II teži 30 kg i sastoji se od tri bloka: izvor lasera (~15 kg), sistem za vazdušno hlađenje (~10 kg) i ručni kontrolni terminal. Snaga mu je oko 2 kW, a domet do 500 metara.
Lijian III je nešto lakši (25 kg), ali ima iste performanse. Njegova ključna karakteristika je sposobnost da uništi cilj za 4 sekunde i da se ponovo pripremi za dejstvo za manje od 5 sekundi.

Prikazan je i stacionarni Lijian-10G (naslovna slika) sa snagom od 10 kW i dometom do 1200 metara, sa sistemom za tečno hlađenje. Ovaj model je namenjen za objektovnu PVO, a ne za pešadijske jedinice.
Uporedni kontekst
Snaga od 2 kW deluje skromno u poređenju sa konkurencijom: izraelski Iron Beam (100 kW), američki LOCUST na JLTV platformi (20 kW), pa čak i kineski konkurent NI-L3K (3 kW). Međutim, prenosivost Lijian sistema predstavlja stvarni tehnološki iskorak. Ruski izvori naglašavaju da serija Lijian obuhvata prenosive modele sa dometom do 500 m i stacionarni model sa dometom do 1200 m, čime Kina pokriva i taktičku pešadijsku upotrebu i objektovnu PVO.
Ograničenja
- Sve karakteristike dolaze isključivo od proizvođača – nezavisna testiranja nisu dostupna,
- Dim, magla, kiša i pesak značajno smanjuju efikasnost,
- Težina od 25–30 kg čini sistem više transportabilnim nego ručnim,
- Kapacitet baterije pri kontinuiranom radu ostaje otvoreno pitanje.
Ekonomska dimenzija
Najveća promena koju donosi Lijian nije u optici, već u ekonomiji presretanja. Cena po jedinici iznosi oko 2 miliona juana (275.000–295.000 USD, odnosno oko 200 miliona jena). To je skupo u poređenju sa dronom koji obara (komercijalni FPV dron može koštati 2.000 USD), ali je drastično jeftinije od raketa koje se inače koriste za presretanje i koštaju stotine hiljada dolara po komadu. Time se menja osnovna računica modernog ratovanja: jeftin dron više ne zahteva skupu raketu, već ga može neutralisati laserski sistem sa minimalnim troškom po „hicu“.
Japanski izvori posebno naglašavaju da je Lijian III značajan zbog miniaturizacije (25 kg) i brzine dejstva (4 sekunde). Iako je sistem skup u nabavci, njegova upotreba jeftina, što ga čini atraktivnim za vojske koje žele da smanje troškove presretanja dronova. Analitičari ističu da ovakvi sistemi mogu da stvore improvizovane PVO čvorove na nivou voda ili čete, čime se trupe štite uz niže troškove nego kod raketnih sistema.
Kina ovde primenjuje isti model kao kod solarnih panela i baterija – masovna proizvodnja, pad cene po jedinici i plasman na globalno tržište. Lijian se tako ne posmatra samo kao domaće oružje, već kao izvozni proizvod namenjen tržištima Bliskog istoka i drugim regionima gde su dronovi postali ključna pretnja. Analitičari ističu da je upravo cena ono što može da poremeti budžete odbrane širom sveta.
Vizuelni materijal
U medijima je objavljen najverovatnije stacionarni laserski sistem Lijian-10G, dok fotografije i snimak prenosnog C-UAV oružja Lijian II i III nisu prikazane. Kako bi mogli da izgledaju ovi laserski sistemi može se videti iz videa na kome je predstavljen prenosni laserski sistem ZKZM-500 (prvi put predstavljen 2018), kao i sa fotografije kineskog lasera WJG-2002 (prikazan 2015).
ZKZM‑500 (2018) je bio pokušaj da se napravi „laserska puška“ nalik jurišnom oružju, ali je izazvao kontroverze oko realne snage.

WJG‑2002 (2015) je raniji sistem, više fokusiran na zaslepljivanje i kontrolu mase, nego na uništavanje ciljeva.

Ovi primeri pokazuju da Kina već najmanje 7–10 godina razvija prenosive laserske sisteme, što daje kontekst za današnje Lijian II i III – naslednike sa realnijom vojnom primenom i ekonomskom logikom.
Širi kontekst
Razvoj miniaturizovanih laserskih sistema u Kini prati trend koji je već viđen u Izraelu, SAD i Južnoj Koreji. Analitičari ističu da ovakvi sistemi mogu da se rasporede fleksibilno na terenu, stvarajući improvizovane čvorove PVO na nivou voda ili čete. Time se obezbeđuje zaštita trupa od dronova uz niže troškove nego kod raketnih sistema.
Izvor: South China Morning Post, xggdkj.com, TV Zvezda, Innovatopia Japan