Rusija prvi put upotrebila novu verziju rakete „Iskander“ dometa do 1.000 km
Danas su ukrajinski monitoring kanali izvestili da je Ruska vojska tokom noćnih udara prvi put upotrebila novu verziju rakete kompleksa 'Iskander-M', koju su uslovno nazvali 'Iskander — 1000' (9М723-2 - SS-Х-33).
Prema tim izveštajima, nova raketa ima procerjeni domet od 1000 kilometara sa bojevom glavom od 300 kg, odnosno do 1300 km sa olakšanom bojevom glavom od oko 200 kg. Za poređenje, osnovna verzija 'Iskandera' ima domet do 500 km, ali sa znatno težom bojevom glavom od 480 kg.

I povećan domet od 2 do 2,5 puta nije jedina novina. Kao što autor navodi, vreme leta do cilja se dramatično smanjilo:
Ovo znači da ciljevi koji su nekada bili relativno bezbedni zbog udaljenosti ili mogućnosti brzog povlačenja, sada postaju ranjivi.

Autor poredi novu raketu sa hiperzvučnim kompleksom 'Kindžal' (Bodež), nazivajući je 'kopnenim Bodežom'. Dok 'Kindžal' lansira avion Mig-31K sa velike udaljenosti, nova verzija 'Iskandera' ostvaruje slične efekte direktno sa zemlje, bez upozorenja koje donosi poletanje nosača.

Dodatna prednost je i povećana brzina. Nova raketa, zahvaljujući novom gorivu, postiže veće brzine nego osnovni 'Iskander'.
- Osnovna verzija: maksimalna brzina od 2.100 m/s, brzina pri udaru na max. dometu ~1.000 m/s (oko 3 Maha).
- 'Iskander-1000' (bojna glava 300 kg): maksimalna brzina 2.700 m/s, brzina pri udaru ~1.500 m/s (oko 4,5 Maha).
- Verzija sa bojnom glavom od 200 kg: udar sa brzinom preko 5 Maha.
Ova povećana brzina zajedno sa vertikalnim približavanjem cilju (pikiranje pod uglom od 90 stepeni) čini raketu izuzetno teškom metom za savremene sisteme protivvazdušne odbrane.

Problem za odbrambene sisteme se povećava i zbog visine leta rakete. Prema autoru, 'Iskander-1000' leti na visinama između 70 i 120 km, što je tzv. 'siva zona' za NATO sisteme za odbranu od raketa:
Ovo, u kombinaciji sa mogućnošću lansiranja iz dubine sopstvene teritorije (npr. ka Odesi iz Rostovske oblasti), daje Ruskoj vojsci nezamislivu fleksibilnost i faktor iznenađenja.
Autor zaključuje da nova raketa predstavlja ozbiljan problem ne samo za Ukrajinu, već i za šire strateško uravnoteženje snaga u Evropi, posebno ako se uzme u obzir njena mogućnost nošenja taktičkog nuklearnog naoružanja.
Na kraju se postavlja i politički kontekst: demonstracija novog naoružanja dogodila se neposredno pre važnog glasanja na samitu EU o zamrzavanju i preusmeravanju ruskih sredstava za pomoć Ukrajini, što može biti protumačeno kao jasna strategka poruka.