Kineska Narodnooslobodilačka armija u fokusu globalne pažnje
Congressional Research Service (CRS) je predstavio dokument u kome se analizira uloga i modernizacija Narodnooslobodilačke armije Kine (PLA). Ova analiza naglašava da PLA, osnovana 1927. godine, od samog početka služi Komunističkoj partiji Kine (CPC) i danas predstavlja ključni stub kineske vojne i političke moći.

PLA obuhvata četiri glavne grane – Kopnenu vojsku, Mornaricu, Vazduhoplovstvo i Raketne snage, kao i četiri službe podrške: Vazdušno-kosmičke snage, Snage za sajber prostor, Informacionu podršku i Zajedničku logističku podršku. Nadzor nad armijom vrši Centralna vojna komisija, na čijem čelu se nalazi Si Đinping.
Još 2015. godine pokrenuta je najveća reforma PLA od pedesetih godina, sa ciljem da se unapredi sposobnost izvođenja zajedničkih operacija i eliminiše korupcija. Tokom poslednje decenije smenjeni su brojni visoki oficiri, što je otvorilo pitanja o unutrašnjoj koheziji i političkoj lojalnosti.
Kineska vojna strategija zasniva se na konceptu „aktivne odbrane“, a primarni fokus je potencijalni sukob sa SAD oko Tajvana. Istovremeno, PLA je zadužena za obezbeđivanje teritorijalnih zahteva Kine u Južnom i Istočnom kineskom moru, kao i za globalne misije poput zaštite pomorskih puteva i učešća u mirovnim operacijama.
Prema procenama iz analize, Kina raspolaže sa oko 370 ratnih brodova, gotovo 1.900 borbenih aviona, više od 1.550 lansera raketa i rastućim nuklearnim arsenalom koji je premašio 600 operativnih bojevih glava. Cilj Si Đinpinga je da do 2049. godine PLA postane „vojska svetske klase“.

Ekonomija igra presudnu ulogu u ovom procesu: zvanični vojni budžet Kine za 2025. godinu iznosi 246,5 milijardi dolara, dok američki izvori procenjuju da stvarna izdvajanja dostižu i do 450 milijardi dolara. Peking dodatno koristi koncept „vojno-civilne fuzije“ kako bi iskoristio komercijalni tehnološki razvoj u svrhu jačanja odbrambene industrije.
Američki Kongres godinama pomno prati modernizaciju PLA, ocenjujući je kao izazov i pretnju interesima SAD i njihovih saveznika. I dok jedni smatraju da Vašington mora očuvati vojnu nadmoć u Pacifiku, drugi procenjuju da je dugoročno održavanje dominacije nerealno, te zagovaraju oslanjanje na saveznike i partnere u odvraćanju Kine.